Van Helsing

Van Helsing

Syfy-ova serija o  vampirima, autora Nila Labjuta (Neil LaBute), pristupa prilično nekonvencijalno ovoj istrošenoj priči.

Serija Van Helsing, u produkciji Syfy kanala, je stvorena i nadgledana od strane provokativnog scenariste i tvorca filmova Nila Lebjuta, poznatog po filmu (In the Company of Men). Ko kaže da život još uvek ne može da vas iznenadi. Veći šok: Prilično je dobro… ili u najmanju ruku, da citiram stare kritičare, “bolje nego što ima prava da bude”. Ali šta su dobro (ili loše) u ovoj uverljivo ostvarenoj post-apokaliptičnoj seriji, koja se dešava u bliskoj budućnosti, ostvarili LeBjut i njegovi saradnici?

Godina je 2019., tri godine nakon eksplozije vulkana u Jeloustonu (Yellowstone), pepeo koji zaklanja zrake sunca, pokriva gotovo celu Zapadnu obalu, ako ne i ceo svet. Nepostojanje prirodnog svetla znači da podzemna nacija vampira, sada može slobodno da hoda zemljom i sisa krv ljudima, pretvarajući ih u exsanguinators-e. LeBjut je napisao prvi deo dvočasovne premijerne epizode, (kao i dodatni treći sat koji je obezbeđen za rezenziju), koji odmah cilja “u sridu“ (in media res) i to je naročio izraženo u scenama koje se odvijaju u bolnici u Sijetlu, gde se grupa preživelih ološa krije od njihovih krezubih protivnika i misteriozne žene, koju glumi Keli Overton (Kelly Overton), koja leži u komi.

Ona je Venesa Van Helsing (Vanessa Van Helsing), ličnost koja je navodno potomak najvećeg neprijatelja grofa Drakule i koja provodi većinu ovih dešavanja u različitim oblicima terora nakon što joj proždrljivi vampiri pošalju poziv za buđenje. Izgledi su dobri da će se do kraja ove trinaestodelne sezone, da će Venesa staviti Bafi Samers (Buffy Summers) na muke. Za sada ona ostaje enigma, mada se u drugom delu ove premijerne episode otkriva kako je ona dospela u ovo stanje.

Ne bi trebalo da vas šokira da Venesine moći uključuju mogućnost za povraćajem iz vampirskog stanja. Onaj ko okusi njenu krv odmah se ponovo pretvara u čoveka, iako je malo verovatno da ćete naći manje zainteresovanog spasioca od nje. Ona je više zainteresovana za potragu svoje davno izgubljene ćerke, koja je bila tu kad je Venesa upala u komu i koja će se značajno više pojavljivati u budućim epizodama.

Za sada, ipak, akcija je prvenstveno ograničena na medicinsku ustanovu gde se nepokolebljivi vojnik Eksel (Džonatan Skarfe), opremio raznim kratkotrajnim zamkama. Pomislićete da sve ovo vodi u još jednu klasičnu priču o zverima, ali LeBjut i njegovi scenaristi, kao i TV direktor, Majkl Nankin (Michael Nankin), koji je zaista odradio odlične sekvence u ove prve tri episode, daju dovoljno materijala da se razlikuju od ostalih.

Naročito prvi sat serije, nastavlja kao jedan od Lebjutovih pozorišnih radova, dozvoljavajući gomili različitih ličnosti – jedan od njih je krvopija (Rukiya Bernard) sa kojim Eksel ima nekakvu intimnu vezu – da se odbijaju jedna od druge. Muškarci su nabijeni testosteronom a žene rade ono šta mogu da drže korak ili da se suprostave mačizmu.  Čak i za ovaj žanrovski težak kontekst, možete osetiti da Lebjut igra njegovu uobičajenu igru i udara na polne stereotipe – navike koje su mu donele toliko prezira kao i pohvala.

Međutim, ima nešto ovde izazovno u vezi ovih “pokušaja”: treš priča, zajedno sa obilnom, grafičkom usirenom krvlju (nijanse koje je imala na uniformi sestra Beti u istoimenom filmu iz 2000.), zapravo dopunjavaju standard Lebjuteizma, pa ga čak i produbljuju.

Lebjutova interesovanja za manipulacijom, prekinutom komunikacijom i odbojnom surovošću – i možda, ali možda, malom nadom –  su veoma dobro primenjena u priči o potpunom društvenom slomu.

Autor: Neil LaBute
Iyvršni producenti: Neil LaBute, Chad Oakes, Mike Frislev, Simon Barry, Daniel March, Evan Tyler, Dave Brown, Zadoc Angell
Uloge: Kelly Overton, Jonathan Scarfe, Christopher Heyerdahl, David Cubitt, Paul Johansson, Vincent Gale, Rukiya Bernard, Trezzo Mahoro, Aleks Paunovic, Laura Mennell, Hilary Jardine, Terry Chen
Muzika: Rich Walters
Kinematografija: Brendan Uegama
Premijera: Petak, 23. septembar (Syfy)

 

Povezani članci